Definicija pretilosti

Pretilost je hronični, multifaktorijalni, kompleksni poremećaj koji nastaje pod utjecajem genetičkih, metaboličkih, endokrinih faktora te faktora okoliša. Pretilost postaje jedna od najbrže rastućih pandemija modernog doba no njen globalni negativni uticaj na pacijenta I društvo u cijelini se još uvijek objektivno u potpunosti ne valoriziraju. Skraćenje duljine trajanja života upoređujući zdravu osobu od 25 godina sa morbidno pretilom osobom iste dobi je gotovo 12 godina očekivanog životnog vijeka. Uočena je i prva generacija pretilih pojedinaca s nižim očekivanim životnim vijekom od njihovih roditelja. Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Normalan udio masnog tkiva u žena iznosi 20 do 25%, a u muškaraca 15 do 20% ukupne tjelesne mase. Iako postoje točnije metode procjene prekomjerne tjelesne masti, danas je najzastupljenija metoda izračuna indeksa tjelesne mase (ITM) koji dobro korelira s masom masnog tkiva. Izračunava se na način da se težina u kg podijeli s kvadratom visine izražene u metrima na kvadrat (kg/m²). Prema SZO, indeks tjelesne mase od 25 do 29,9 definira se kao prekomjerna tjelesna težina ili preuhranjenost, a ITM veći od 30 smatra se debljinom ili pretilošću i može se podijeliti u tri stupnja na način da od 30 do 34,9 predstavlja debljinu prvog stupnja, od 35 do 39,9 drugog stupnja, a iznad 40 debljinu trećeg stupnja.
s Za dodatnu procjenu tipa preuhranjenosti u kliničkoj praksi koristi se mjera opsega struka. Opseg struka veći od 94 cm u muškaraca te veći od 80 cm u žena smatra se mjerom centralne pretilosti i tretira se kao izolirani čimbenik rizika za razvoj kardiovaskularne bolesti, ali i ukupnog pobola. Suvremena su istraživanja nedvojbeno potvrdila da postoje značajne razlike u sastavu i metaboličkoj aktivnosti tjelesnih masnih nakupina u ovisnosti o njihovom smještaju. Smatra se da su masne nakupine u trbušnoj šupljini, smještene između pojedinih visceralnih organa, metabolički aktivnije i predstavljaju daleko veću opasnost za ukupno zdravlje od potkožnih nakupina. Visceralni adipociti luče različite čimbenike i upalne citokine tzv. adipokine koji imaju važnu ulogu u patogenezi inzulinske rezistencije i metaboličkog sindroma. Metabolički sindrom predstavlja kombinaciju visceralne pretilosti, arterijske hipertenzije, dislipidemije i poremećaja metabolizma glukoze. Upravo koncept inzulinske rezistencije predstavlja okvir za razumijevanje združenosti visceralne pretilosti s drugim glavnim čimbenicima kardiovaskularnoga rizika.